Vlado Trifunović

Vlado Trifunović rođen je 1938. u selu Rakeljić u opštini Prijedor (BiH). Radni vijek proveo je u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) gdje je stekao čin generala. Njegovo posljednje namještenje bila je pozicija komandanta garnizona JNA u Varaždinu (Hrvatska). Autor je tri knjige: Moja borba za istinu, Buđenje savesti – u borbi za istinu i pravnu državu i Neću milost.

Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Vladi Trifunoviću iz Beograda,  zato što je, iako svjestan rizika kojima se izlaže, iskazivao građansku hrabrost, tako što je:

  • Odbio da sa svojim vojnicima učestvuje u ratnim operacijama u Hrvatskoj.
  • 22. 9. 1991. predao Hrvatskoj vojsci kasarnu u Varaždinu prethodno naredivši da se oružje u kasarni onesposobi.
  • Uspio izvesti na sigurnu teritoriju 220 vojnika i 60 oficira.
  • Zbog svog čina u Srbiji, koja je bila u sastavu Savezne republike Jugoslavije, osuđen za izdaju, a u Hrvatskoj za ratni zločin. Za sebe je tim povodom rekao: „Ja sam jedini general kojega je Hrvatska osudila za ratni zločin, a Jugoslavija zato što nisam počinio ratni zločin.“
  • Ostao dosljedan svom činu i svakodnevno se borio i bori se da sa sebe skine etiketu „izdajnika i zločinca“. O tome kaže: „Moja prva misao bi ponovo bila da spasavam ljude kojima ja komandujem.“
  • U Srbiji se uspio izboriti za pravdu te je Vrhovni sud Srbije 2010. godine ukinuo presudu njemu i grupi njegovih oficira. Bori se da nadležne instance u Hrvatskoj učine isto.
  • U cjelini ispunio majčin amanet: „Majka me zaklela, kada sam završio vojne škole, da nikoga u crno ne zavijem.“

Bookmark and Share

 

 

Ko snosi ponajviše krivice za nedostatak građanske hrabrosti?

KNJIGE

Više