Nedeljko Neđo Galić

Nedeljko Neđo Galić, rođen je 1949. u Ljubuškom. Bavio se fotografijom, svirao gitaru, bio strastveni radioamater, pisao poeziju... U svemu bio ispred vremena kao da je znao da neće imati vremena... Umro je 17.10.2010. u Ljubuškom.

Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Nedeljku Neđi Galiću iz Ljubuškog, posthumno, zato što je, rizikujući svakodnevno sopstveni život, iskazivao građansku hrabrost od avgusta 1993. godine, tako što je:

  • Gledajući progone i nepravdu koje su činjene pripadnicima drugih etno-nacionalnih grupa u Ljubuškom, glasno i javno pobunio riječima: “Ljudi, ovo je ludost, ovo je zločin, ovo ne možete raditi!“
  • Saznavši da je jedini spas iz logora Heliodrom za njegove sugrađane bio poziv iz inostranstva, koji većina nije mogla dobiti, uporno pravio falsifikovane pozive, te ih je na taj način oslobađao zatočeništva, čime je spasio najmanje 1.000 ljudi iz logora, a mnoge od njih i smrti.
  • Većini oslobođenih logoraša pomagao u pribavljanju ostalih dokumenata, jer su u roku od 48 sati od oslobađanja iz logora morali napustiti teritoriju BiH.
  • Kada su posljednji pripadnici progonjene etničke grupe napustili Ljubuški, odlučio da sa suprugom i troje maloljetne djece napusti Ljubuški i odseli se u instranstvo, uz komentar: “Ja više ne bih mogao dignuti glavu od stida ako sad ostanem. Ne želim ostati sa fašistima koji žele čistu naciju. Neka oni ostanu, neka žive sami, čisti.“
  • Kada je, našavši se u Pragu sa porodicom, odbio prijedlog da se prijavi kao izbjeglica radi humanitarne pomoći, riječima: “Ne, ja nisam izbjeglica, ja sam otišao dobrovoljno, mene niko nije potjerao”.
  • Kada se odmah nakon potpisivanja Vašingtonskog mira odlučio sa porodicom vratiti u Ljubuški.
  • Do posljednjeg dana života ostao dosljedan sebi i svojim moralnim principima, izrazivši želju da bude sahranjen na groblju Sutina u Mostaru, gdje će biti među svojima susjedima. Nije želio ni mrtav počivati u istom groblju sa onima koji su protjerivali njegove sugrađane.

NJE Henrik Ofstad, ambasador Kraljevine Norveške u Hrvatskoj uručio je nagradu Štefici Galić, supruzi pokojnog Neđe Galića, koja se zahvalila riječima:

S osobitom radošću primamo ovu Nagradu, ona je plemenitost i dobrota, čist obraz i svijetlo ime, ona je znak da ima ljudi i ljudskosti, ma koliko se sve besmisleno činilo.

Znam koliko bi bio sretan biti u ovakvom društvu, ovdje u Sarajevu, primiti Nagradu za građansku hrabrost sa ljudima koji su očuvali dobrotu i ljudsko dostojanstvo i u zlu vremenu, sa dr. Svetlanom Broz, Viktorom Ivančićem…biti na istoj strani sa Duškom Kondorom, Srđom Aleksićem…i sa svima koji su pokazali svoju građansku hrabrost suprotstavljajući se zlu i potvrđujući se u svojoj ljudskoj suštini, uprkos svemu.

Posebno zahvaljujem i sve što kažem - malo je, svim našim prognanim Ljubušacima razasutim širom svijeta, koji sanjaju svoj dom i hercegovački kamen, bez kojih Ljubuški odavno više nije naš Grad...

Memnuna Mahić, žiteljka Ljubuškog, uručila je Štefici Galić povelju u znak zahvalnosti za hrabrost i pomoć koju je porodica Galić pružila svojim sugrađanima u nevolji.

 

Bookmark and Share

 

 

Ko snosi ponajviše krivice za nedostatak građanske hrabrosti?

KNJIGE

Više