Đoko Stevanović

Đoko Stevanović rođen je u selu Gornje Dubravice u opštini Brčko 1958. godine. Početkom raspada Jugoslavije bio je u Sloveniji na radu odakle se pod pritiskom slovenačke politike morao vratiti sa stotinama drugih radnika iz različitih krajeva Jugoslavije. Vratio se u Gornje Dubravice gdje je imao porodicu, suprugu i dvoje djece. U tom periodu postaje predsjednik Srpske demokratske stranke u svojoj mjesnoj zajednici. Ubijen je u logoru Luka 1992. godine.

Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Đoki Stevanoviću iz Brčkog, posthumno, zato što je, iako svjestan rizika kojima se izlaže, iskazivao građansku hrabrost, tako što je:

• Zagovarao mir između svog i susjedna dva sela od kojih je jedno bošnjačko (Šatorovići), a drugo hrvatsko (Donje Dubravice);

• Pomagao ljudima druge nacije da pređu preko teritorija pod kontrolom srpske vojske i policije;

• Potvrdno odgovorio na molbu Smaila Ribića, inače sekretara Stranke demokratske akcije u opštini Brčko, da ga preveze preko granice kako bi se mogao spojiti s porodicom koja je bila u izbjeglištvu van BiH;

• Odlučio da ostane sa Smailom Ribićem do kraja kada ih je policija zaustavila i tražila da Smail ide s njima, a Đoko da se vrati kući;

• Zbog pomoći Smailu, zajedno s njim, odveden u logor Luka gdje je prvo mučen, a potom i ubijen. Odmah poslije njega ubijen je i Smail;

• Žrtvovao život radi svojih principa, unatoč činjenici da iza sebe ostavlja suprugu i dvoje maloljetne djece;

• Svojom odlukom poručio svima da je i smrt bolja od života čija pravila uspostavlja fašizam.

Bookmark and Share

 

 

Ko snosi ponajviše krivice za nedostatak građanske hrabrosti?

KNJIGE

Više